Izlazak i balconette

Subota je dan za izlazak. Barem u kino ili do grada na kolače. Iako bi morala malo više zapeti s matematikom, Mija je vrlo brzo donijela odluku – učit će sutra.

Kada je zadnji put s mamom bila u gradu, svratila je u svoj omiljeni H&M. Tek toliko da vidi što ima novoga. Mama joj je naglasila: Danas samo gledaš, ništa ne kupuješ, više nemaš gdje s tom silnom robom... I stvarno, Mija je na početku samo gledala. Onda je probala jedne svijetloplave traperice. Pa nakon toga bijelu majicu na jednako tako svijetloplave prugice. Savršena kombinacija! I na kraju se gledanje pretvorilo u to da su izašle iz H&M-a tako da je Mija nosila vrećicu, a mama je bila olakšana za 200 kuna.

Već joj je jutros Lea poslala poruku da bi popodne mogle na pizzu zajedno s Ivom i Anom. Sve je bilo dogovoreno u grupnom inboxu za pet minuta. Naći će se ispred Mijina nebodera u pet sati popodne. I dobro da je onaj dan išla u razgledavanje H&M-a. Danas ne bi imala što obući. Nove traperice, nova majica, bijele visoke Starke, tamnoplava jakna od umjetne kože (nešto starija) i Mija je bila spremna. Pozdravila je roditelje i nestala iz stana.

Dok se vozila liftom, iz torbe je izvukla maskaru kojom je premazala ionako dugačke trepavice. Na usne je nanijela ružičastu šminku. Sve je to kupila kada je s Leom bila u Bipi u kvartovskom trgovačkom centru. Mama nipošto ne bi bila oduševljena spoznajom da se Mija šminka. Štoviše, držala bi joj dva sata prodike o tome kako njezine mlade godine ne trebaju make-up. Možeš mislit! Jedva ju je uspjela nagovoriti da joj uredi obrve! Kad malo bolje razmisli, vjerojatno bi završila s nekom kaznom (nakon što bi joj nepovratno oduzela maskaru). Na primjer, tjedan dana ići će u školu u najgoroj mogućoj odjeći! O, da, mama bi to napravila. Zato će na povratku kući, opet u liftu, skinuti maskaru i obrisati šminku s usana. I gdje je tu problem? Nema problema, zaključila je Mija.

Ispred nebodera već su je čekale Ana i Iva. Lea je ionako kasnila. Autobusom su se odvezle do centra grada i krenule prema pizzeriji u jednoj od zabačenih ulica nekadašnjeg Starog grada. Njezina unutrašnjost nije bila jako osvijetljena. Na kamenim zidovima visjele su šarene slike poznatog riječkog umjetnika koje su cijelom prostoru davale poseban osjećaj vedrine. Sjele su za masivan drveni stol i naručile jumbo pizzu i četiri Coca-Cole.

“I kako stoje stvari s Ivanom?” upitala ju je Ana.

“Još par dana, kažem ti, još samo par dana i više neću ići s vama na pizzu ni u kino”, odgovorila je Lea između dva zalogaja.

“O, malo smo si umišljeni”, primijetila je Mija.

“Lea? Ma gdje bi ona?!” ubacila se Iva.

“Curke, ja nisam Mija koja će sto godina čekati da njezin princ na bijelom konju...”

“Što, Lea?” prekinula ju je Mija.

“Poljubi usnulu Trnoružicu”, završila je svoju rečenicu.

“Ha, ha, ha, kako smiješno”, rekla je i odgrizla komad pizze prepun sira.

“Čekaj, meni nije jasno”, ubacila se Iva. “Što Ivan ne hoda s Teom? Onom iz 8. b?”

“Hodao je”, ispravila ju je Lea. “Ja stvarno ne znam što je vidio u njoj. Iskreno, cura je grozna.”

“A sad...” mudrovala je Ana. “U faci i nije baš nešto. Ej, ali jesi vidjela njezine grudi? I dupe? Sve ti je odmah jasno...”

“Kad već pričamo o grudima, pogledajte moje”, Lea se uspravila. “Ha? Ha? Pred par dana kupila sam novi grudnjak u Intimissimi. Balconette.”

Izgovorila je to balconette posebno naglašavajući dva zadnja slova T.

“Što ti je mama rekla?” upitala ju je Iva.

“Mama?!” začudila se Lea. “Ej, ej, nemojte mi reći da vi još kupujete s mamicama?”

“Ja da”, bez imalo srama priznala je Mija.

“Luzerice!” nasmijala joj se Lea.

“A vi stvarno mislite da dečki padaju samo na velike grudi?” pitala je Ana pomalo zabrinuto.

“Pa gle...” Iva je mislila nešto reći, ali ju je Lea odmah prekinula.

“Naravno! Na dobro tijelo i lijepo lice. Ako imaš i jedno i drugo, ti si carica”, zaključila je i pritom odmaknula jedan pramen kose iza uha.

Ana je bila djevojka kratke crne kose, srednje visine i uvijek dobro raspoložena. Nosila je naočale, one crne, velike i širokog okvira. Za razliku od Lee, nevoljko je to Mija priznavala samoj sebi, bila je jako pametna. Podsjećala ju je na neku ludu znanstvenicu. Točnije, na Abby iz Navy CIS-a. Ali dečki za njom baš i nisu okretali glavu. Osim Jana, matematičkog genija, kojeg su svi ionako smatrali frikom. Iva je bila djevojka prosječnog izgleda – ni lijepa ni ružna. No, imala je nešto što nitko u razredu nije imao – predivan osmijeh. Voljela je čitati i crtati, a sama je izrađivala i nakit koji bi onda prodavala preko ljeta na malenom štandu u hodniku svog nebodera. Mija pak nije ni primjećivala druge dečke. Uglavnom. Samo onog jednog s 20. kata.

“Osim toga”, nastavila je Lea, “morate se znati dobro ljubiti.”

“Kako?” upitala ju je Ana.

“Ovako...” započela je. “Najprije malo nagneš glavu i lagano otvoriš usta. Čekaš da on približi svoje usne tvojima i onda...”

“Daj, Lea, zgadit ćeš mi pizzu”, prekinula ju je Mija usred edukativnog predavanja kako sam se prvi put poljubila. “Koja se od vas poljubila? Dobro, za Miju znam da nije. Da vas čujem! Nemojte mi reći da nikada niste...” rukom je prekrila usta od silnog čuđenja, valjda.

Ana i Iva su šutjele, a Mija je na slamčicu ispijala svoju Colu. Razgovor je nakon toga nekako utihnuo. 

Na povratku kući Lea je izašla na stanici prije Mije, Ane i Ive.

“Baš smo neke luzerice”, zaključila je Ana.

“Zašto?” Mija baš i nije dijelila njezino mišljenje.

Iva je šutjela naslonivši se na ogradu.

“Zašto?!” ponovila je Ana u nevjerici. “Zato jer je ona faca, a mi nismo. Zato jer ona ima veeelike grudi, a mi nemamo. Zato jer je ona lijepa, a Iva i ja nismo. Ti jesi. Sorry, Iva, ali tako je to.”

Okrenula se prema prijateljici koja je i nadalje šutjela.

“Zato jer ona uvijek ima neke dečke, a mi nemamo. Zato jer će prohodati s Ivanom, a mi o tome možemo samo sanjati. Ej, Ivan i ne zna da ja postojim”, tužno je rekla.

“Meni je Ivan, ono, nula bodova”, nasmijala se Mija.

“Ti nisi normalna!” konačno se oglasila i Iva.

“Zato jer ona može birati, a mi ne možemo”, nastavila je Ana. “Zato jer ona nosi balconette, a meni mama kupuje grudnjak u Lidlu. Zato jer se ona poljubila, a mi nismo. Zato jer će nam uskoro pričati o prvom seksu, a mi ćemo se pitati a što je to”, sada je već bila stvarno očajna.

Mija nije željela reći ništa loše o Lei. Pa bile su najbolje prijateljice. Ali najradije bi rekla Ani da Lea ne zna razlikovati Tajland i Tajvan, da nikada nije čula za poljsku slikaricu Tamaru Lempicku, da misli kako glagoli imaju rod i padež te da je uvjerena kako je Willie Wonka neki lik iz Harryja Pottera. Ali to je bila Lea – djevojka koja se nije zamarala suvišnim stvarima. Dobro, Mija je zasigurno malo pretjerala u nabrajanju Leina neznanja, ali... Umjesto svega toga, samo je gledala prema izgubljenima poredanima ispred kokošinjca. I nadala se da je mama sve kupila.

“Ajde, bok, vidimo se u ponedjeljak”, pozdravila ju je Ana i zajedno s Ivom krenula u pravcu susjednog nebodera gdje su obje živjele.

Mija je u liftu brzinski skinula šminku. Nadala se da bi mogla vidjeti Franu. Ali on je vjerojatno vani s nekom Leom.

(fotografija: pexels.com)